Prva korizmena - B
Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1, 12-15)
Današnje je evanđelje kratko, ali isprepleteno mnoštvom životnih misli, a ističe se tema napasti, vjere i obraćenja. Isus bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona. Ako Sotona napastuje Isusa u pustinji, zar mislimo da će nas poštedjeti? Evanđelist Marko ne opisuje oblik Isusovih napasti, nego samo tvrdi da je bio napastovan. Biti napastovan znači biti prisiljen birati. Napast je izbor između dvije ili više mogućnosti (ljubavi). Izabrati znači živjeti, a danas su mnogi neodlučni, pa ih izgrizaju sumnje i guše se jer se klanjaju ispraznostima, izmišljenima ljubavima, tj. samoj napasti. Što čini Isus?
Potaknut Duhom, Isus ide u pustinju, da bi se pripremio za svoje otajstvo, da bi otklonio sumnje, stekao sigurnost, pročistio se. No, njemu ne treba obraćenje, ali, kao čovjeku, treba mu dubinska priprema u otajstvu odluke naviještati da se približilo kraljevstvo Božje. Znači li to da smo mi duhom klonuli? Ništa ne dolazi samo od sebe, pa ni duhovnost, a napasti ima na pretek. Sotona je zavodnik, došulja se i poput virusa želi narušiti naše odnose s Bogom i ljudima. Pitanje je želimo li pobijediti zlo izvan i u sebi? Isus, istina i život, pokazuje put! Umjesto da se odriče on naviješta kraljevstvo Božje!
Ta se priprema sastoji u duhovnoj borbi protiv snaga zla. Svako veliko poslanje zahtijeva pripremu prikladna oblika. Nije moguće ispuniti važno poslanje bez prikladne duhovne pripreme. Da bismo mogli istinski naviještati Isusa Krista, zaista se treba nečega odreći: čega? Čokolade, igrica, cigareta, kupovine…? I toga, ali prvotno se valja odreći onoga što nas uvodi u napast, u zlo. Za razliku od Isusa, mi trebamo postiti od oholosti i sebičnosti, zavisti i površnosti, laži i neljubaznosti, gunđanja i nezadovoljstva, gorčine i nestrpljenja, lijenosti i neodgovornosti, materijalizma i pohlepe, pretjeranih očekivanja i ogovaranja, želje za posjedovanjem i pretjeranih briga.
Zato je nužno, korak po korak, truditi se biti radostan s drugima, zahvalan za ono što imam, prihvatiti ljude oko sebe, veseliti se tuđem uspjehu, otkriti ljepotu istine, savjesno obnašati svoje obveze, imati povjerenje u Boga u pustinji života, uroniti u molitvu, ljubiti Boga, produbiti vjersko znanje, inače drugi nas mogu lako zavesti. To je Isusov zov na obraćenje, a u pustinji života mir može pronaći samo onaj tko vjeruje evanđelju. Tako će dobro pobijediti zlo i tako ćemo biti spremni naviještati kraljevstvo Božje.
U tomu je smislu za nas korizma vrijeme posebne duhovne pripreme za naše poslanje. Bitno je upoznati ljepotu Božjega Duha da bismo odgovorili zašto se uopće boriti protiv zla. Pozvani smo osobno suočiti snage zla u molitvi, s pomoću Božjom, da bi nas milost Božja osnažila i da postanemo sposobni pobijediti zlo, toga 'trojanca' u našemu životu. Jer, 'trojanci' su aktivni u našemu životu, kao i u svijetu oko nas: toliki ratovi, nasilja i nepravde, podvale i manipulacije. Gdje? Pogledamo li tv, internet uočit ćemo da prevladavaju loše vijesti, roditelji i učitelji žale se da djeca nisu poslušna, supruzi se ljute i svađaju, pa se rastavljaju, na poslu pritisci, iznutra nasrtaj tjeskobe, u politici podmetanja i hod unazad, radnici bez posla, moćnici bešćutno preprodaju imovinu koju smo krvlju stoljećima stjecali, itd.
Tako se širi pesimizam, a Krist potiče na obraćenje upućujući na ljepotu i sigurnost života s Bogom. Na hodu ususret Bogu đavao napastuje čovjeka. U pustinji je iskušavao Isusa, a u Njemu smo, reče sv. Augustin, i mi bili kušani. Ako smo u njemu kušani, samo u njemu i s njim možemo pobijediti Sotonu. Jer Isus je pobijedio Sotonu. Kada sam s Bogom nitko nam ne može oteti snagu duha stati pred Krista i reći kao Pavao: želim biti čovjek dobre savjesti. Želim, kao Noa, biti u Božjoj korablji.
Isus je u pustinji bio sa zvijerima, ali Bog mu šalje anđele. Zar i mi nismo često među zvijerima raznih oblika, a i nama Bog šalje svoje anđele. Potom se Isus iz pustinje, osobnog odnosa s Ocem, gdje je bio izložen nasrtajima Sotone, vraća grješnomu čovjeku da bi uzeo njegove grijehe, pa traži obraćenje i vjeru: Obratite se i vjerujte evanđelju. Dakle, pospite se pepelom, tj. odrecite se oholosti i pohlepe te se zaogrnite krjepostima poniznosti i iskrenosti, blagosti i velikodušnosti. To znači biti u Kristovoj korablji, biti jak, rasti u Kristu u pustinji života.
Kroz vrijeme korizme pozvani smo uroniti u riječ Božju te preispitivati savjest, jer imamo potrebu obraćenja i vjere u našemu životu. Obraćenje se sastoji u tomu da napustimo sve drugotne stvari, da rastemo u vjeri i da se s ljubavlju usmjerimo Bogu. Obratiti se znači pročistiti svoje misli, osjećaje, čine i djelovati iz unutarnje slobode, tj. vidjeti bližnjega u nevolji i ne biti zavisan ni o čemu, jer samo nam povezanost s Bogom i njegovom Crkvom može dati istinsku sreću.
Pozvani smo s velikom pozornošću slušati Kristove riječi, jer dok se i posljednji narod i čovjek ne obrate Bogu na ovomu svijetu ne može biti mira. Korizma je poput Noine korablje u kojoj plovimo po moru života pod Božjom zastavom i neka Gospodin pusti kišu svoje ljubavi da nam skine mrenu s očiju srca i očisti svu masnoću s duše, koja nas razara poput poplave zla i da, snagom Duha, koji je bio s Kristom u pustinji, doživimo trenutak izlaska iz korablje i ulaska u uskrsnu radost, gdje ćemo sklopiti i živjeti vječni Savez s Kristom i bližnjima. Amen.
