Šesta kroz godinu - B

Dođe k Isusu neki gubavac (Mk 1, 40-45)

Gotovo suhoparno zvuči rečenica iz evanđelja: Dođe k Isusu neki gubavac. Bilo je sasvim čudno kako je gubavac uopće mogao doći Isusu, kada se dobro zna kakav je bio zakon prema gubavcima. A kakav je bio čuli smo u prvomu čitanju iz Levitskoga zakonika: Tko je bio gubav morao se nositi raščupan i vikati: Nečist te je živio nasamo, izvan tabora. Rabini su ga označavali mrtvim među živima. Svi su bježali od njih. No, samo se Isus nije tako ponašao.

Koliki su gubavi danas blizu ili daleko od nas. Ne mislim toliko na gubu kao bolest u Isusovo doba, jer danas je kao takva posve rijetka i lako je izlječiva. Više mislim na one koji doživljuju svoj život označen neizlječivom bolesti bez mogućnosti sanjati bolji život za preostalo vrijeme. Mnogi bježe od njih iz sumnje i straha da se ne bi zarazili ili da ih ne bi ražalostilo njihovo stanje. Ne mogu se suočiti s patnjom i smrću. Gubavci, kada su osjetili da prolazi Isus, nadilazili su pregrade straha i sumnje trčeći k njemu.

Mladi prorok iz Nazareta stvarao je novo ozračje oko sebe, ozračje sućuti i blagosti, koje je privlačilo bolesne, grješne, siromašne, slabe, izopćene. Spomenuti gubavac, napokon, i tko zna s kakvom mukom, došao je Isusu i bacio mu se pred noge. Nije se opravdavao niti je mnogo tumačio tijek svoje bolesti, nego jednostavno s vjerom reče: Ako hoćeš, možeš me očistiti. Traži da bude čist, jer ga je guba činila nečistim, tj. daleko od Boga, zabranjujući im ulazak u hram. Jer je zaraza onečišćivala sve koji bi im se približili. Zato je zakon zabranjivao izlazak izvan mjesta stanovanja. No, za Isusa ništa nije bilo tako teško i užasno kao udaljenost od Boga. Zato se on druži s grješnicima. Zahtjev gubavca je tjelesno ozdravljenje. On želi biti uključen u društveni i vjerski život. Međutim, u susretu s Isusom, izopćenost i očaj toga gubavca pretvara se u vjeru, jednostavnu i stvarnu.

Isusovu zauzetost za ljude evanđelist izražava riječima da je bio ganut. Potom, ispruži ruku, dotače ga se. Ispružanje ruke je čin svojstven Bogu i njegovu poslaniku. Isus ne bježi od doticanja. Podsjetimo se, dotaknuti gubavca značilo je postati nečist, biti zaražen. Isus se ne boji zaraze, štoviše, pobjeđuje je blizinom, osobnim susretom i time nadilazi mentalitet straha od zaraze. Polaganjem ruke na gubavca izlijeva svoga Svetog Duha. Stoga reče gubavcu: Hoću, budi čist!

Radi se o volji da ljudi budu čvrsti u prijateljstvu s Bogom, oslobođeni od bolesti i grijeha, očišćeni, tj. novi prijatelji i Božji saveznici. Pred Isusom nitko nije nečist jer on učvršćuje zajedništvo s Bogom. Dakako, pitamo se: Zašto je ovo društvo, svijet gubav? Zato jer nema iskustva i dodira Boga poput onoga gubavca. Društvo i suvremeni čovjek kao da se ne žele približiti i dotaknuti Isusa, kao da im je draža guba i smrad od čistoće i Božjega miomirisa. Zar ne vidimo da se u posljednje vrijeme promiče laž i muljanje kao nešto normalno, a to je suvremena guba koja nas guši, a to znači biti daleko od Boga. Nisu spremni vjerovati da u dodiru s Isusom odmah nesta s njega gube i očistit se.

Isus nije htio da taj čovjek razglašuje događaj, jer ne želi senzacije. No, unatoč toj zabrani gubavac postaje misionar potičući ljude na prijateljstvo s Bogom. Posljedica toga je da Isus nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. O čemu se radi? Isus približujući se i dotičući gubavca, na sebe je uzeo njegovu nečistoću i završava živjeti kao on, na samotnim mjestima. Tu vidimo Kristovu samilost, sućut, na sebe preuzima grijehe, korumpiranost duha, zlo ljudi, jer Božja volja je dobro života, a ne isključenost. Jesmo li spremni kao Isus na sebe preuzeti 'gubu' svojih bližnjih?

Ništa ne može spriječiti volju Božju za spasenjem. Koji je zaključak evanđelja?: I dolažahu k njemu odasvud, pokazuje da to nije kraj, nego početak za sve one koji dolaze Isusu. Možda smo i mi na početku! Ne bojmo se ako idemo u susret Isusu i ako mu dovodimo potrebne ljubavi.

Evanđelje nas potiče susretati i slušati, dotaknuti i osjetiti veliku potrebu spasenja koje imaju milijuni gubavaca koji danas žive na rubu života (zlostavljani, drogiran, alkoholizirani, duhovno gubavi, nevjerni, neshvaćeni, napušteni, itd.). Isus, odgovorom: Hoću, budi čist, pokazuje svoju volju prema gubavcu i zlu. Da, volja Božja je posve jasna: boriti se protiv zla. Koja je naša volja? Znamo li soju volju i odluke uskladiti s Božjom voljom nadilazeći duhovnu gubu u sebi?

Danas, možda više nego prije, imamo potrebu osoba koje hodaju među nama kao što je to činio Isus. Zar to nije poziv same Crkve i svakoga vjernika u ovomu stoljeću koje je označeno gubom zla i grijeha? Stoga, i mi kao gubavac padnimo pred Krista i zavapimo: Isuse, ako hoćeš možeš me očistiti!  Amen.