Sveta obitelj - B

I kad roditelji uniješe dijete Isusa (Lk 2, 22-40)

Kada kažemo Sveta obitelj, što pomislimo? Možda nas to zbunjuje, pa mislimo da naša obitelj nije sveta. Što činimo da bude sveta? Svet se ne postaje odjednom, nego postupno. Boji li se suvremeni čovjek svetosti, boji li se braka i obitelji, obveza i odgovornosti? Možda pomislimo da je Josipu i Mariji bilo lako, jer oni su bili sveti. No, nazaretska je obitelj unatoč izazovima ostala sveta, a svaka je obitelj, unatoč poteškoćama, pozvana na svetost.

Kada mladić i djevojka ulaze u brak o čemu razmišljaju, odnosno je li uopće dubinski razmišljaju u što ulaze? Je li se uopće razmišlja o svetosti braka, o obitelji na kršćanski način, o Božjoj volji? Ako vjernik o tomu ne meditira, što očekuje od braka? Tko su uzori suvremenim brakovima? Što čine Josip i Marija? U njihovu srcu prvotno je bilo Dijete prikazati Bogu. Prije toga proživjeli su teške nevolje: Marija trudna bez muža, a Josip u muci jer mu je zaručnica trudna, ali otvoreni su Duhu Svetom. Za njih nije bilo mjesta u svratištu, morali su u izbjeglištvo, otvoreni su životu.

Isus, prije nego je prikazan u Hramu, proživio je progonstvo, ali je doživio i ljubav svoga oca i majke, koji još nisu znali što ih sve čeka. Znali su da je Dijete od Boga i da njemu pripada. U tomu vidu i mi preispitajmo svoje poslanje i usmjerimo svoju obitelj.

U taj su događaj bili uključeni starac Šimun i Ana. Starije su osobe za djecu bitne radi svjedočenja vjere i prenošenja iskustva. Donijevši dijete u Hram u naručje ga je primio starac Šimun, koji od radosti reče: Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru. Ana je propovijedala o djetetu. Šimun potaknut Duhom Božjim u Isusu prepoznaje Mesiju i zato reče: Sada mogu umrijeti. Prepoznajem li ja Isusa u svojoj obitelji?

Svatko je od nas pozvan kao Šimun u svoje naručje primiti svoje dijete, svoju obitelj, živjeti svetost, jer obitelj je prvi oltar, prva Crkva, prva i nezamjenjiva škola. Stoga je važno to iskustvo prenijeti djeci i mladeži i ne se bojati primiti dijete u naručje, važno je kao Ana pripovijedati o Isusu svojoj djeci, ne se bojati poput Josipa i Marije primiti Isusa i po Isusu postati svet i uspješan. Zašto primiti Isusa?

Šimun Isusa naziva Božje spasenje, on je svjetlost svim narodima, svakoj obitelji, bez njega dijete ostaje bez svjetla. Josip i Marija divili su se što se to o njemu govori te pomalo otkrivaju što Bog po njima želi učiniti. Suvremene su obitelji pozvane upitati se što Bog želi po njima učiniti i čemu se dive?

Nekada se divimo kako dijete govori grube riječi… No, Šimun je blagoslovio roditelje i otkrio Mariji rekavši da će joj mač probosti dušu. Marija i to prihvaća, a zar i nama toliko puta mač nije probo dušu? Ali, Marija i Josip uče da je Isusu važnije što od njega traži Otac nebeski, nego zemaljski roditelji i rodbina. Spremni su i na to. U tomu mogu pomoći i našim očevima i majkama. Važno je uz sve nevolje biti spreman prepoznati Božju volju, a ne je priječiti iz sebičnih razloga. U tomu smislu nije slučajno da se za susret obitelji u Solinu iduće godine pripremamo razmišljajući o očinstvu i majčinstvu, kao temeljnim društvenim i crkvenim odrednicama.

No, vidimo da se društvo u mnogomu izopačilo, jer na različite načine planski narušava obitelj, a brak je svet jer je od Boga, Isus je živio i odgajao se u obitelji. Mnoštvo je pitanja koja muče današnju mladež: ići u brak ili ne, kako odgojiti djecu, iseliti ili ne, nema posla, roditi dijete ili ne? Nije lako, a zar sva ta pitanja nisu mučila Josipa i Mariju, no računam li na Duha Svetoga kao Nazaretska obitelji ili sam suzdržan? Zar to nije problem?

Što nam je činiti? Isto ono što je učinila Sveta obitelj. Što? Čuli smo u današnje evanđelju: Kada obaviše sve po Zakonu vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret. Dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milosti Božje. I mi se vratimo Božjemu Nazaretu i ne dopustimo da nas obeshrabri svjetovni grad.

Svaka se obitelj raduje kada im dijete raste. Zato je i nama velika radost kada vidimo da roditelji kršćanski odgajaju djecu te ih prikazuju Gospodinu, kada unatoč svim kušnjama kao Josip i Marija slijede Božju volju, kada s njima idu na misu i mole. Tužno bi bilo da dijete nauči svu tehniku, sve tv programe, glumce, auta i igračke, a ne nauči rasti u Božjoj mudrosti. Kako će to dijete izgraditi svetu obitelj? Netko reče: „Bude li Atena imala loše postolare, njezini će građani hodati bosi. Bude li imala loše učitelje, Atena će propasti.“ Zaista, ako su nam brakovi i obitelji bez Isusa Krista kako će slaviti i svjedočiti vjeru? No, budemo li imali svete roditelje ovaj će narod unatoč svemu rasti.

Unatoč pritiscima i nametanju rodne ideologije, vjernici su pozvani promicati Božji naum o braku i obitelji. Bilo bi loše da se kršćanske obitelji odriču sakramentalnosti i kršćanskoga braka. To samo stvara depresiju, umnaža grijeh, priječi radost djeci, a najvažnije im je dati Boga i ljubav, a sve drugo će nadoći, a ako to ne prime u obitelji, bojim se, bit će prazni i neotporni na život.

Marija i Josip nisu samo rodili Dijete Isusa, već su i oni s njim rasli. Da bismo i mi u tomu uspjeli dopustimo da u nama novorođeni Isus raste i jača, da se napunja mudrosti i milosti, i mi rastimo s njim. Dopustimo da nas Sveta obitelj odgaja i tako ćemo biti sveti. Amen!