Četvrta nedjelja došašća - B
Evo službenice Gospodnje! (Lk 1, 26-38).
Tako je Marija odgovorila kada joj je anđeo navijestio da će, snagom Duha Svetoga, roditi dijete, Sina Božjega. Današnje nam evanđelje predočuje Mariju kao uzor u pripremi za susret s Isusom. Da bi susret s Isusom bio radostan pozvani smo, kao Marija, biti u službi Boga. Zato je bitno upitati se: u čijoj sam službi, komu služim, Bogu ili?
Današnje prvo čitanje, iz Druge knjige o Samuelu, govori da se kralj David pripremao za susret s Bogom. Kada se nastanio u svomu dvoru, planirao je pripremiti teren, šator, kuću u kojoj bi stanovao Gospodin. No, Gospodin mu je poručio po proroku Natanu: Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? To je kao da bi neki prosjak rekao nekomu bogatašu da će mu sagraditi vilu. Možda je čudno da Bog tako odgovara sluzi Davidu.
Bog ga tako odgaja, jer David misli na materijalnu građevinu. Upozorava ga da se ne uzoholi i da otkrije i slijedi Božju volju. Hoće reći: čovječe, nisi li zaboravio tko je komu Bog, ti meni ili ja tebi, tko si ti da mi gradiš prolaznu tvorevinu. Ja sam Bog koji s tobom ima plan, koji je s tobom uvijek išao gdje si bio; iz tvoga potomstva će se roditi Spasitelj svijeta. To je Božji naum s Davidom, a hram će sagraditi njegov sin Salomon. Bog je naumio po Davidu sagraditi duhovni hram. Riječi proroka Natana upućivale su na govor o budućemu Mesiji iz potomstva Davidova. Mesija, Sin Božji, sagradi će Gospodnji hram na ovomu svijetu, Crkvu – zajednicu vjernika, koja slavi Isusa Krista. Jer Bog se želi nastaniti, ne samo u kamenomu hramu, nego u hramu čovjekova srca, njegov stan je njegova Crkva.
Primjećuje se kakav je čovjekov plan, sve veže uz materijalno, štoviše, želi i s Bogom zagospodariti, staviti ga u svoje male okvire umjesto da mu se pokloni i da bude njegov suradnik, službenik. Takvima je Bog kao lutrija, kao zakrpa, hladni i daleki Bog. Eto zašto se čovjek grca u svojim planovima, ratovima, nepravdama. Nužno je obraćenje srca i života …
I nama je opasnost da od silnih priprema zaboravimo na Božić, da zaboravimo izgraditi duhovni stan Isusu koji dolazi. Kao da su se ljudi oglušili na Božji zov te su se zanijeli slavom svijeta. To se vidi po mnogim inicijativama, a teško je okupiti, bilo mlade bilo stare, za duhovne pothvate, iako svi za tim čeznu. Čovjek se u svojoj sebičnosti uzoholi i stvara svjetovne hramove i idole od sebe i oko sebe. Bog to vidi, pa svakomu od nas šalje proroka ili anđela te naviješta svoju Riječ da budemo u njegovoj službi. Tko se otvori Božjoj dobroti, Bog u svomu milosrđu i njegove slabosti zna pretvoriti u velebna djela kao i s Davidom.
Način spasenja počinje, današnjim evanđeljem. Bog plan spasenja ispunja po Mariji, Bezgrješnoj Djevici, koja će začeti i roditi Sina i nadjenuti mu ime Isus. Taj hram je od krvi i mesa, od duha i duše, to je ponizna Djevica. To je taj šator u kojemu Bog želi boraviti, od kojega želi izgraditi svoju Crkvu, sakrament na hodu do vječnosti. To David nije mogao sagraditi. No, Božju je poruku Marija shvatila uzvrativši na anđelov pozdrav: Evo službenice Gospodnje. Marija je u službi Boga, jer je ponizna, nju ne zanima, kao Davida, samo materijalni hram, ona je skrušena pred Bogom i spremna je biti Božje svetohranište.
Po Mariji Bog svijetu daje Isusa čije kraljevstvo ne može nitko oboriti. David nije mnogo shvatio. Marija se bojala, ali Duh Sveti joj pomaže i ona s ljubavlju prihvaća Božji plan. Postaje Božja suradnica, službenica. A, je li u nama David ili Marija?
Bog slabost pretvara u jakost. On i nas želi kao i Mariju za suradnike. Želi preko nas graditi duhovne hramove u kojima će druge spašavati. Želi da budemo njegova Crkva, u čijem se srcu Isus rađa i vodi nas u svoje kraljevstvo. To je njegov plan s nama, a na nama je da, kao Marija, prepoznamo njegovu volju i budemo njegovi tihi, ali odvažni suradnici. Amen.
