Treća nedjelja došašća - B

Među vama stoji koga vi ne poznajete (Iv 1, 6-8. 19-28), odgovorio je Ivan Židovima. Vrijedi li taj odgovor i danas nama? Što li i koga sve čovjek poznaje i čime li se sve ne hvali, a kakve li koristi ako ne poznaje onoga koji stoji među nama!? Kako i zašto čovjek priječi upoznati onoga koji stoji među nama?

Vrijeme došašća potiče kršćanina da se upita: prepoznajem li ljepotu, dubine i visine Božje ljubavi u sebi, među nama, prepoznajem li snagu i toplinu njegove Riječi, vjerujem li u njegova obećanja? Čemu se nadam, koga i što čekam u doba sekularnoga blještavila? Jesu li se suvremeno društvo i kultura toliko uzoholili da podmuklo odbacuju svaku pomisao na Boga, na proslavu utjelovljenja njegove Riječi, na slavni dolazak Isusa Krista? Znali se napredni čovjek istinski radovati, moliti i zahvaljivati? Ima li budućnosti društvo i čovjek koji ne poznaje onoga koji stoji među nama? Kako ga upoznati?

Da bi svijet prepoznao onoga koji stoji među nama potrebni su svjedoci kao što je Ivan Krstitelj. Sebičnjak i oholica ne mogu ga upoznati, jer misle samo na sebe. No, tko je Ivan? To su se pitali i Židovi koji su k njemu poslali svećenike i levite. Pitali su ga: Tko si ti? Zaista, tko je Ivan? Ivan je Božji čovjek, jer se sasvim prepustio vodstvu njegova Duha. Sve što ima ulaže u Božje dionice, u njegov put. Stekao je unutarnju sigurnost, jer je vjerom odbacio strah i sumnju. Ivan je upoznao Boga u svomu srcu, zato je radostan. Ivan je bio neustrašiv jer se 'samo srcem dobro vidi'. Bio je popularan među pukom. To je zasmetalo narodne vođe, koji su stvarali ljudsko kraljevstvo. Ali on se nije zanio slavom ljudi, nego Božjom slavom. Nije se dodvoravao poltronima s kraljeva dvora, jer ga je Bog poslao.

Ivan odbacuje tamu i zloću ljudske sebičnosti, naviješta i svjedoči Svjetlo i ljubav Božje milosti. Odvažnost i veličina njegova duha proizlazi iz njegove poniznosti, ta sam veli: Ja sam glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji! Nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. Oni koji nisu, kao Ivan, upoznali onoga koji stoji među njima, mislili su da je Ivan Ilija, Prorok, a on odvažno odgovara: Ne, nisam Krist, ni Ilija ni Prorok. Ivan nije bio gotovan, kao što mnogi gotovane svoju djecu, pa ih onesposobljuju za životno poslanje, nego je posve predano krčio put Isusu. Put treba krčiti.

Ivan je širio nadu i radost. Boravio je u pustinji, a mnogi su mu hrlili. Danas malo tko živi u pustinji, ali su mnogi život pretvorili u pustinju jer bježe jedni od drugih. Zavladao je individualizam i depresija jer se ne znaju radovati sreći drugih. Radostan je isitnski smao onaj tko drugomu čini dobro i tko u drugomu prepozna onoga koji stoji među nama. Mnogi imaju napretek: hrana, auto, kuća, novac, karijera, tehnika, provod, ali su nezadovoljni jer su im srce i duša kao pustinja, prazni, ojađeni, depresivni. Nemaju temelja, a bez temelja ne može se graditi u visinu. Duhovno se ne može nadomjestiti materijalnim i prolaznim i zato su klonuli, izjeda ih samoća pustinje srca, ne mogu kao Ivan biti glas, zanijemili su. Sumnjaju u perspektivu jer im manjka duhovnost, koja širi obzorja, nesposobni su biti radosni jer nisu upoznali Isusa. Jer, samo Isus daje smisao i vraća radost izgladnjelu čovjekovu srcu. Ivan je upoznao Isusa i zato je radosno svjedočio.

I nas pitaju: Tko si ti? Tko je onaj koji stoji među nama, a mi ga ne prepoznajemo?  Za što se pripremamo u Došašću i što slavimo za Božić? Kako ga i gdje upoznati? Da, mnogo pitanja, a vrijeme prolazi. Zaista, tko sam ja? Poznajem li onoga koji stoji među nama, poznajem li ga u patniku, bolesniku, u obitelji, na poslu? Mogu li biti glas koji viče u pustinji demokratskoga društva, u doba tehnike i napretka, mogu li biti glas u doba duhovnoga i materijalnoga siromaštva, glas za istinu, za karitas, glas za nepravedno progonjene, glas za nemoćne, glas za Božju volju u svijetu samovolje? Mogu li kriknuti kao Ivan: Pripavite put Gospodnji!? Bez toga glasa nema radosti. Imam li snage svjedočiti Svjetlo ili ostajem u brlogu tame, udariti temelje ili tapkam u kaljuži, znam li uputiti na izvor smisla one koji se ne znaju radovati, jer sveti Pavao reče: Uvijek se radujte! No, kako upoznati sebe i radovati se bez Isusa?

Samo onaj tko se otvara Duhu Svetom odbacuje pustinjsku prašinu suvremenih zavodnika, moćnika i duh tržišnih ponuda, nadilazi navezanost na prolaznosti svijeta, uzdiže se iznad površine te vidi, upoznaje, prihvaća i svjedoči onoga koji stoji u nama i među nama, Isusa Krista. Pozvani smo učiniti sve da pustinja procvjeta, da drugi upoznaju onoga koji stoji među nama, Isusa Krista koji nam daje smisao i radost. Amen.