Prva nedjelja došašća - B
”Što vama kažem, svima kažem: Bdijte! (Mk 13,37).
Što znači bdjeti? U pripravi na proslavu Božića i strpljivoga iščekivanja Gospodina, na prvu nedjelju Došašća, u evanđelju čitamo kako Isus potiče i poziva svoje učenike da budu budni: ”Bdijte, jer ne znate kada je čas.”. Govori im o svomu dolasku na kraju vremenâ. Kada će to biti nitko ne zna, ali će biti i zato treba biti spreman. On dolazi iznenada, a tada nema više vremena za promjenu ponašanja. Da bismo bili spremni za susret s Kristom i prepoznali ga u trenutku smrti poziva nas da trajno bdijemo, jer bdjeti znači biti prepoznatljiv po Kristu. Da bismo ušli u zajedništvo s nebeskim Ocem, treba duhovno biti budan i već sada zauzeto iščekivati njegov konačni Dolazak.
Bdjeti znači slijediti Isusa da se ne bismo duhovno uspavali, prepustili sanjarenju i gubljenju vremena, umrtvili i zaboravili na drugi Isusov dolazak. Isus upozorava učenike, odnosno sve nas: ”Bdijte… da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.”. Zaspati duhovno znači dopustiti da s nama drugi upravljaju i biti nesposoban ostati s Isusom, dok bdjeti znači odreći se spavanja te odgovorno i savjesno djelovati i obnašati svoje kršćansko poslanje u svijetu bez obzira na službu i životni stadij. Isus ponavlja: ”Pazite! Bdijte!” Paziti i bdjeti treba uvijek i svagdje: u obitelji, na poslu, u školi, u politici, na ulici, na fakultetu, u kulturi, znanosti, u odgoju, itd. Svi su pozvani bdjeti: mladi i stari, zdravi i bolesni, siromašni i bogati, moćni i podređeni. Jer opasnost je uljuljati se i zaspati u naručju zemaljskih prohtjeva, hedonizma, vlasti, osjećaja, želja… U agoniji svijeta kršćani su pozvani unijeti tračak nade i usmjeriti se Isusu kao cvijet suncu.
Bdjeti znači izabrati ono što je Isus izabrao. Što je Isus izabrao? Isus je izabrao slijediti volju Očevu, izabrao je sve povjeriti u ruke Očeve. Što mi izabiremo i komu se povjeravamo? U doba zanemarivanja svetosti, nasilja i nepravde, sebičnosti i materijalizma vjernik, pod krinkom dopadnosti, demokracije i tolerancije, olako može upasti u zamku izabirati na svjetovan način, birati nesavjesno i bez Boga, poigravati se vječnim vrjednotama te unositi beznađe i tugu u sebe i druge. No, samo onaj tko bdije razmišljajući o Riječi Božjoj, tko svoj život u vjeri i nadi polaže u Kristove ruke, tko se prepusta u njegovo došašće i sprema se za njegov dolazak taj izabire po Božju i otkriva smisao života. Pozvani smo s vjerom surađivati i osloniti se na njegovu Riječ, jer bdjeti znači s Isusom otvoriti vrata budućnosti.
Kako je Isus mogao sve staviti u Očeve ruke? Zato što je bio ispunjen Očevom ljubavlju, bio je ljubav za druge. Stoga, bdjeti znači ljubiti kao što je Isus ljubio: nesebično i sebedarno, bez zadrške i predano. Samo se tako stvara božićno ozračje. Zaista, bdjeti znači svoj život usklađivati s Kristovim životom, tj. svim svojim bićem upustiti se u obzorje njegove ljubavi i drugima služeći biti znak njegove dobrote i milosrđa. Isus je ljubio do smrti na križu i zato bdjeti znači ne dopustiti da nas životne poteškoće, dnevni izazovi, lepršavosti s trgova i ekrana te nepravde iz sudnica udalje od duha Došašća. Samo pomoću molitve i posta, dobrih dijela i sakramenata može se čuti i prepoznati Kristov zov: ”Bdijte!”. Samo u zajedništvu s Kristom može se ustrajati u duhovnomu bdjenju. Jer biti kršćanin znači bdjeti i biti budan. Amen.
