Prva nedjelja došašća - A

Vjerujem da ste se nekada trgnuli iza sna i rekli, hvala ti Bože, ovo je ipak bio samo san, jer ono što je ružno, pa makar i u snu, čovjeka uznemiri. Ako se čovjek u životu prepusti trajnomu sanjarenju, život mu postaje preživljavanje, a može li se živjeti bez čvrstoga uporišta? Danas se sve nudi, ali ne i čvrsto uporište? Budući da je kršćaninu vjera nepobitno uporište u životu, onda su duhovna zamrlost, uspavanost, duhovni zimski san prijetnja vjeri. Kršćanin u takvomu stanju gubi svoje uporište i postaje bezličan i prazan.

Vrijeme došašća od vjernika traži da se duhovno preispita, obnovi i da učvrsti svoju vjeru i pripremi za Isusov dolazak. Ova je godina posvećena očevima, pa je nužno upitati se je li svaki otac budan kao Otac? Sveti Pavao veli Rimljanima: „Vrijeme je da se oda sna prenemo“.

To im je rekao jer je uočio da su se u vjeri uspavali. Vjerska pospanost odraz je duha koji je rastresen i bezbrižan u odnosu prema vječnomu životu. Postoji životna pospanost, koja se predstavlja u različitim oblicima, a jedan od njih se očituje u tomu da se vjernik prepusti da ga okolnosti i duh vremena nagriza i njime upravlja, a to znači gubiti čvrsto uporište i biti životno prevrtljiv. Zato sv. Pavao veli: vrijeme je da se prenemo od duhovne pospanosti, da progledamo što se događa oko nas i kuda nas duhovna razvodnjenost vodi i da svoj život gradimo na čvrstoj stijeni. Na neki način kao da naše društvo živi u kolektivnomu snu. Prije svega mislim na ozračje potrošnje i bezbožnih ideja. Opasnost je da se i vjernik zaplete i prepusti tomu snu i da pomisli da je moderan onaj tko živi razvratno i da se može biti vjernik ne poštujući kršćansku etiku.

Čuli smo u evanđelju, Isus govori učenicima: Kao u dane Noine… Što to? Noini suvremenici potpuno su se dali zavesti zemaljskim načinom života, duhovno su pozaspali, zaboravili su na Boga. Misli li su, kaže Isus, samo što će jesti i piti, ženiti se i udavati se, obući se, provesti se dobro, tj. misli su samo na vanjštinu, na prolazno. Iznad toga ništa ih drugo nije zanimalo. U potpunosti su se zanimali i predali ugodnostima i užitcima ovoga svijeta. O ničemu drugom nisu razmišljali i zatvarali su oči pred stvarnošću i nijekali su duhovnu važnost. Noa je bdio i zato je ušao u korablju, a druge to nije zanimalo, ali kada je naišao potop, svi su se, osim Noe, potopili. Zašto Isus to govori svojim učenicima?

On ih upozorava i kaže: tako će biti o Dolasku Sina Čovječjega. Potom daje primjer i veli dvojica će bit u polju, jedan će se spasiti a drugi ne, dvije će biti u mlinu, jedna će se uzeti a druga ostaviti. Dakle, Isus će, u trenutku svoga dolaska, prosuditi tko je zaslužio život s njim, a tko ne. Oni koji budu spremni, koji budu budni i poštovali njegove zapovjedi i živjeli po vjeri, koji se budu ponašali prema evanđelju naći će se u njegovu okrilju. U tomu smislu nema nikakvih zakulisnih igara.

Sv. je Pavao znao da je život bez Krista i vjere besmislen, znao je da materijalistički život i život vanjštine ne ispunja čovjekovu glad za smislom, zato upozorava Rimljane koji su se odali raspuštenosti, i veli: Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.
Isus želi da se svi trgnemo oda sna, duhovnoga mrtvila i da ga dočekamo spremna srca, pripravni. On poučava da se ne zanosimo ispraznim idejama o životu  jer ne zna se ni dana ni časa kada će doći, on dolazi kao kradljivac u noći, iznenada i želi da uvijek budemo spremni na susret s njime.

Neki mladić plovio je u svojoj barci niz rijeku. Dok se divio krajoliku ljudi su mu sa strane mahali da se trgne iz zanosa jer će ga rijeka odnijeti niz slap. Mladić nije mario na upozorenja i strovalio se niz slap.

Opasnost je da se i današnji čovjek, a poglavito otac, zanese, udubi u vanjštinu ovoga svijeta i da prešuti upozorenja Krista i Crkve te da ga odnese val potrošnje i sanjarenja. Pozvani smo  pripremati se za Isusov dolazak, ne zanositi se blještavilom i kupovinom te zaboravom na Boga i vjeru, ne dopustiti da nas svlada, zahvati i odnese, ne samo slap, nego potop bezbožnih ideja, programa i snova o boljemu životu bez Krista.

Stoga, pozvani smo duhovno se pripremati, jer čovjek, osobito mladi, nije stvoren za provod, nego za hrabrost. U tomu smislu važna je i duhovna župna obnova pred Božić, ispovijed i molitva. Jer Isus nam želi otvorit oči srca i uma. No, budimo oprezni jer naše doba, kao i Noino, želi nas svojom zamamnošću osvojiti i udaljiti od Boga, vjere i Crkve, želi da živimo po mjerilima ovoga svijeta, a vjernik je pozvan i poslan bdjeti, trgnuti se iz zemaljskoga sna te budan i spreman dočekati Gospodina. Amen.