Duhovi - A

Primite Duha Svetoga (Iv 17, 19-23)

Djela nas apostolska izvještavaju: „Kada je napokon došao dan Pedesetnice, svi bijahu zajedno na istom mjestu.“ Djelovanjem Duha Božjega svi su bili zajedno, bili su na istomu mjestu, jedinstveni. Tko je bio? Bili su apostoli, Marija Isusova Majka, i mnogi drugi. To je bila prva zajednica, to je bio početak Crkve. Mnogi žele prikazati Crkvu kao ljudsku tvorevinu, kao neko zaostalo društvo, kao stranku ili udrugu. Međutim, na Duhove je ustanovljena Crkva, ali ne po ljudskoj samovolji, nego snagom Duha Svetoga. Crkva, kao zajednica vjernika, jest Božje djelo, koje, kako reče Isus, ni vrata paklena ne mogu nadvladati.

Prije nego je uzašao na nebo Isus je obećao apostolima da ih ne će ostaviti kao siročad da ih razgone valovi zla, nego će im poslati Duha Branitelja, Duha Životvorca da u vjeri, ljubavi i zajedništvu nastave izgrađivati njegovu Crkvu. Čim je Duh Božji sišao nad apostole odmah se pokazalo kako daje život zajednici, koja je istodobno jedna i zajednička, sveopća. To je Duh koji puše gdje hoće, izgrađuje i nadahnjuje, okuplja i povezuje, jača i bistri vidike, protresa i čisti, krijepi i vodi. Samo Duh Sveti, koji daje jedinstvo u ljubavi i potiče uzajamno prihvaćanje različitosti, oslobađa čovjeka od trajne napasti za zemaljskom moći, koja želi svima vladati i manipulirati. O čemu se radi?

Današnja čitanja govore o Božjemu naumu, koji se ostvaruje u Crkvi, zahvaljujući snazi Duha Svetoga. Sadržaj o djelovanju Duha Svetoga, koji smo u čuli u Djelima apostolskim, upućuje nas na Knjigu Postanka, gdje se govori o gradnji Babilonske kule. Što se zbilo? Čovjek je svojevoljno odlučio stvarati plan povijesti bez Boga na temelju svoje moći i unutarnje praznine, sebeljublja i oholosti. U toj gradnji očituje se apsolutna volja moći, koja izaziva Boga te iskorištava čovjeka. Koji je učinak? Do tada su ljudi živjeli u zajedništvu i govorili su jednim jezikom, a nakon izgradnje kule, umjesto sklada i sloge, ljubavi i zajedništva, nastala je zbrka, nerazumijevanje i raspršenost. Kada čovjek bilo što gradi bez Boga mora se, kad-tad, raspršiti, jer bez korijena nema života.

U odnosu na babilonsku zaluđenost, u današnjim čitanjima iz Djela apostolskih imamo nešto drugo, a to je stvaranje novoga naroda, koji nastaje u Jeruzalemu na dan Duhova, a to je, kako sam već spomenuo, Crkva – narod Božji. Evanđelist Luka piše da su toga dana u Jeruzalemu boravili pobožni ljudi iz svakoga naroda pod nebom. To su bili ljudi koji su živjeli po Božjemu naumu, a ne po svjetskomu duhu. Svi su govorili svojim jezikom, a kada je na njih sišao Duh Božji u obliku plamenih jezika i vjetra, svi su se divili i čudili, da svatko govori svojim jezikom, a svi se međusobno razumiju. Što su činili?: Svi su razglašavali veličanstvena djela Božja. Što razglašava suvremeni čovjek i suvremeni mediji? Ima li tu više Božjega Duha ili zloga duha? Zao duh je kao virus, samo razara, potpuna zabluda i destrukcija, a Duh Sveti izgrađuje i podiže.

U Babilonu je po ljudskoj samovolji i sebičnosti nastao razdor i raspad sustava, sve se razrušilo, a u Jeruzalemu na blagdan Pedesetnice ustanovljen je novi narod, Crkva – sveopći Božji narod i svi se razumiju. To je znak da Bog želi zajedništvo i međusobnu povezanost, a ne svađu koja unosi nemir i nered. U Jeruzalem su došli ljudi sa svih strana, i pridošlice iz Rima. Bliži se ljeto, premda je pandemija, očekuju se mnoge pridošlice, turisti, a hoće li razumjeti naš jezik, kršćanski jezik? Zapravo pitanje je dublje. Jesmo li možda mi jedni drugima pridošlice nalik Babilonu ili smo poput Jeruzalemske zajednice, koja govori jezikom Božjega Duha. Prvotno poslanje vjernika je progovoriti Božjim Duhom, jezikom ljubavi i krjeposti, koji svi razumiju. To će onda biti istinsko svjedočanstvo žive Kristove Crkve pred napašću probitka i novih Babilonskih kula, malaksalosti i zatvorenosti.

Razmišljanje o svetkovini Duhova potiče nas na pitanje: Gdje su bili učenici? Dok se Jeruzalemom prolomio šûm, taj silni zahvat Duhova, učenici su, veli evanđelist Ivan, u dvorani Posljednje večere, u strahu od Židova zatvorili vrata. Što je bilo u srcima tih ljudi? Bio je strah, bojali su se. Zamukli su, zatvorili su se u tvrđavu, iza vrata, bez dodira s ljudima. Zašto? Jer još nisu primili Duha. Da, čovjek bez Božjega Duha ili gradi Babilonsku kulu i stvara razdor ili se u strahu povlači od ljudi i zatvara u tvrđavu svoga srca. Je li mi vjernici zatvaramo vrata u strahu od svijeta, od drugih i od Boga? To je znak da je nama danas potreban vjetar i oganj Božjega Duha, koji će u nama i oko nas spaliti grijehe, rastjerati zadah zla i osnažiti um i srce. 

Apostoli su bili u dvorani u kojoj je Isus s njima proslavio Posljednju večeru. I u tu dvoranu među ustrašene apostole dolazi Isus i veli im: Mir vama. Nakon što im je pokazao ruke i rebra ponovo reče: Mir vama. Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. Isus ih nije umirovio, nego poslao naviještati. Potom reče: Primite Duha Svetoga! Isus svojim učenicima daje Duha i poziva iz da izgrađuju Crkvu, koja nije, kao Babilon, ljudska rukotvorina, nego plod Duha Božjega. Poslanje učenika počinje nakon djelovanja duha Životvorca. Nakon što su primili Duha Svetoga bili su spremni poći među ljude, bez straha naviještati i svjedočiti. Tada su bili životvorni i sposobni otvoriti zaključana vrata, pobijediti malodušnost i stvarati novi put u navještaju Božje riječi. Jesmo li mi otvoreni i spremni primiti Božjega Duha i svjedočiti Božju riječ u doba duhovne suhoće i ravnodušnosti?

Isus učenicima najprije daje mir. Jer znao je da su uznemireni, znao je što čovjeku najviše treba i bez čega ne može živjeti. Ali ne daje ga kao što ga svijet daje, laskavo i uvijeno, nego kao Bog, iskreno i s ljubavlju. A što to daje svijet, odnosno što čovjeka uznemiruje? Isus, nakon što je apostolima dao Duha, reče im: Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se. Da, svijet daje svoj egoizam i pohlepu, zato čovjeka boli nepravda i manjak ljubavi, uznemiruje grijeh i zlo. U svijetu je mnogo zbrke. Posljedice udaljavanja od Boga i gradnje Babilona nesagledive su. Uočavamo učinke potresa i koronavirusa, a vidimo čim se sve služe i kamo vode politička nadmetanja bez Božjega Duha. Društvene vođe i aspiranti imaju posebnu odgovornost, ali ako misle samo na sebe, ako izmišljaju i podvaljuju jedni drugima i ako lažno obećavaju time samo unose babilonsku zbrku i nered. Jer, društvo ne smije zatvoriti vrata, poglavito ne siromašnima i starima, bolesnima i nemoćnima, i ljude prepustiti nesigurnosti i strahu. Ako se ljudima ugrozi posao, zaslužena plaća onda to nije Božji Duh, već sebični i zao duh koji unosi nemir i bol, strah i tugu. Zato Isus na blagdan Duhova ovlašćuje apostole otpuštati grijehe i ustanovljuje sakrament Pomirenja, koji umiruje ljudska srca i savjesti. Jer Kristov se mir širi samo pomoću obnovljenoga srca i ljudi, koji su spremni širiti njegov mir snagom istine, bez padanja u zamku babilonskoga duha ili mentaliteta zatvorenih ljudi u kutak svoga ega, poput apostola koji su živjeli u strahu bez Duha.

Duh Božji ljudima daje sedam svojih darova, a jedan od njih je dar savjeta. Bilo bi dobro prije preuzimanja bilo koje službe, prije izbora ili natjecanja, savjetovati se s Božjim Duhom. No, mnogi bježe od Božjih savjeta, svatko od nas ima svoje strahove ili je iz nekih razloga prisiljen povući se i zatvoriti u svoj svijet misleći da sve zna i može sam, a što ako se svi povuku? Stoga, svakomu od nas trebaju darovi i snaga Duha Božjega koji nas jača i hrabri, jer Krist upravo preko nas, suvremenih apostola, želi širiti svoga Duha po svemu svijetu. Svakoga od nas poziva, daruje i šalje. U suprotnomu, ako se zatvorimo u sebe i svoj svijet, ako se povučemo i ne budemo svjedočili, kako će kršćani biti sol i svjetlo, kvasac i savjest svijeta i društva?

Životom i svijetom šire se razni, zamamni i lažni, duhovi te ih nije moguće razabrati bez Duha Svetoga. Samo se snagom Duha Božjega možemo braniti od najezde bezboštva i sekularizacije, koja poput Babilona narušava sklad Boga i čovjeka. Samo se snagom Duha možemo duhovno osvježiti i trajno biti kršćanski mladi i tako nadvisiti buku svijeta i pokazati kako razrušiti unutarnju tvrđavu zatvorenosti i biti Božji svjedoci u svijetu. Samo snagom Duha Božjega možemo kao apostoli izgrađivati Crkvu, biti zajedno i svjedočiti Božje milosrđe. Stoga, zahvaljujemo ti Duše Sveti i molimo: O dođi Stvorče Duše Svet! Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim, nego nam sedam svojih dara daj. Amen.