Druga korizmena - A

Lice mu zasja kao sunce (Mt 17, 1-9)

Na prvu korizmenu nedjelju slušali smo u evanđelju kako je đavao napastovao Isusa odvevši ga na veliko brdo, u Sveti grad, na vrh Hrama. Brdo je u Svetomu pismu znak i mjesto susreta s Bogom. Međutim, đavao sve izokreće, pa i to, napastuje ga, a Isus ide na brdo susresti nebeskoga Oca i sa sobom vodi trojicu izabranih učenika. A gdje je naše „brdo“? 

Zašto Isus vodi učenike? Sa sobom je, u osamu, na goru visoku, poveo Petra te dvojicu braće: Jakova i Ivana. Učenici su pozvani izbliza slijediti Isusa, a da bi to mogli trebali su ga dubinski upoznati. Tako i mi, da bismo ga slijedili, pozvani smo ga upoznati i cijelim svojim bićem prihvatiti. Zar ga učenici već do tada nisu upoznali i slijedili? Da, a kako? Isus im je govorio da mora biti mučen, umrijeti i uskrsnuti. A oni? Dok im je to govorio Jakov i Ivan su ga molili da im dodijeli prva mjesta u nebu. Čovjek, nekako, uvijek traži svoj interes. Hoće moć i vlast, a čuli smo, đavao je napastovao Isusa upravo ponudivši mu vlast.

Eto zašto ih Isus vodi na goru visoku. Vodi ih da im pokaže smisao svoga poslanja, da se ne bi zaplitali u zemaljskim intrigama. Jer ako su površni i koristoljubivi, ne će ga moći iskreno i s ljubavlju slijediti. Poznato nam je da ga je Petar odvraćao, a Isus mu reče: Odlazi od mene, sotono. Isus je upravo tim riječima odbio sotonu u pustinji. Đavao je poveo Isusa na brdo, a sada Isus, svoje učenike, Petra, svoga napasnika, vodi na brdo preobraženja. 

I preobrazi se pred njima. Za Isusa se božanska stvarnost i svetost života ne postižu po vlasti i moći, nego po ljubavi, ne vlastohlepljem nego služenjem. Evanđelist reče da mu na visokoj gori zasja lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. To su boje anđela, koji naviješta uskrsnuće. I tada su vidjeli Mojsija i Iliju koji razgovaraju s Isusom. 

Međutim, Petar još uvijek ne shvaća i nastavlja logiku zavodnika. Zašto? Što čini? Kaže: Ako hoćeš, načinit ću tri sjenice. Nevjerojatno, Isus mu pokazuje djelić raja, a on njima nudi tri sjenice. Hm, Petar bi pokraj svetosti neba i Kristova uskrsnuća sagradio tri zemaljska šatora. Još u Petru gmiže zemaljski čovjek. Isus je tim činom pripremio ono što slijedi, a to je Očeva objava. 

Petar veli, načinit ću tri sjenice: jednu tebi, Mojsiju i Iliji. Zanimljivo je kako ih nabraja. U to doba najvažnija se osoba stavljala u sredinu. Kada se Isus nakon uskrsnuća pojavio na zemlji, stao je među učenike, u sredinu. A Petar je u sredinu stavio Mojsija. On je još u Staromu zavjetu, u samoj tradiciji, u običajima. Još se nije oslobodio, pročistio, još se u njemu krije ono ljudsko, zavodničko. Čuli smo u prvomu čitanju, Gospodin reče Abrahamu: Idi iz zemlje svoje…, hoće reći, čovječe iziđi iz zemaljske skučenosti, iz grijeha, sebičnosti, korupcije, zla te progledaj i vjerom se otvori Gospodinu. Petar još nije stekao sigurnost niti je tada hrabro, kao Abraham, odgovorio na Gospodinov poziv. A mi?

Dok je govorio svijetao ih oblak zasjeni. Oblak je u Staromu zavjetu znak Boga. Dok je Petar govorio, Gospodin ga prekida i glas iz oblaka govoraše: Ovo je moj Sin Ljubljeni. To su riječi koje je Otac izgovorio na krštenju Isusa na Jordanu. U krštenju se Isus obvezao na vjernost Očevoj ljubavi, pod cijenu života. Kakvu li je Petar imao milost da je čuo Očev glas.

Poručuje mu: Petre, ne može se biti Božji čovjek promjenom svijeta i čovjeka na ljudski način, nego snagom Duha Svetoga, ne smicalicama i lukavošću đavla, nego ljubavlju i primjerom Isusa Krista. Zato im Očev glas reče: Slušajte ga.U njemu sve imate. Ne tražite druge bogove. 

Kada su čuli Očev glas, učenici su pali licem na zemlju. Pasti licem na zemlju znak je poraza, neuspjeha, promašaja. Nije to Mesija kako su ga oni zamišljali, pa su se prestrašili. Zašto? 

Ne može se Boga gledati licem u lice u takvomu stanju. Treba se preobraziti, obratiti, očistiti srce i zasjati kao sunce. Bilo ih je stid i strah Isusove reakcije. No, Isus ih nije grdio, nego ih se dotakne i reče: Ustanite, ne bojte se. Isusov odgovor je navještaj nade i života. Uostalom, čuli smo u drugomu čitanju, sveti Pavao reče apostolu Timoteju da Isus „obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju“. A oni tada podigoše oči, kao da su tražili Mojsija i Iliju, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Pozvani su krenuti naprijed, ali ne tražeći Mojsijev zakon, nego slijedeći Isusa Krista. Nakon toga nisu ostali na visokoj gori, gledajući sjaj neba, nego su se vratili u ljudsku stvarnost kako bi i drugima navijestili nadu i ljepotu života s Kristom.

Zapitajmo se: je li u sebi prepoznajemo Petra? Ako jesmo, onda dopustimo da nas u ovoj korizmi Isus dotakne, dopustimo čuti Očev glas. Slušajmo ga, jer i nas poziva na visoku goru, gdje to?, u svoju Crkvu, na riječ Božju i sakramente, u kojima nam daje predokus raja. Kršćanstvo je kao „brdo“. Isus nas poziva na uzvišene i svete ideale: ljubav i vjernost Bogu i bližnjima, Crkvi i obitelji, na radosno služenje svima potrebitima. Želi nas preobraziti, jer smo pozvani, kao apostoli, ići u susret njegovu križu i slavi. Ako smo se prestrašili, padnimo licem na zemlju, jer Isus će doći i reći: Ne boj se, ustani, ja sam s tobom, idi u život i svjedoči ljubav moga Oca. Amen.