Sedma kroz godinu - A

Ljubite neprijatelje (Mt 5, 38-48)

Mnogi su skloni sve oko sebe relativizirati tvrdeći da nema objektivne istine i kriterija za ljudsko ponašanje i djelovanje, pa su sami sebi mjerilo i uporište. No, je li to održivo? Istina, mnogima odgovara neredno etičko i moralno, pravno i društveno poimanje čovjeka i svijeta, jer smatraju da će svojom, kako reče sv. Pavao, „lukavošću“ lakše loviti i prosperirati u mutnomu. Mnogi se zaista tako ponašaju, ali zasigurno negdje u dubini njihove osobnosti i savjesti odzvanja današnje evanđelje, za koje mnogi drže da je tvrdo, pa izaziva burne i različite reakcije. Ipak, svakoga poziva da se preispita kako živi, odnosno prema kojim kriterijima se ponaša. O čemu se radi?

Isus, bez okolišanja, poziva svoje učenike na ljubav prema neprijateljima i time mijenja stoljetnu paradigmu djelovanja. Voljeti svoje bližnje bilo je razumljivo, ali neprijatelje, bilo je gotovo nepojmljivo. To je dovodilo do nesuglasja i napetosti, jer kako voljeti nekoga tko ti nanosi nepravdu i zadaje ranu? Isusov govor o ljubavi pogađa bît ljudskih želja i nesavršenosti.

Kako Isusovu ljubav, za kojom čezne svako stvorenje, provoditi u društvu, politici, gospodarstvu, na tržištu, na poslu, u obitelji? Može li se danas pošteno živjeti kada se svi 'laktaju', kada te netko nepravedno zakine, iznevjeri, kada se čini da je svijet prepun neprijateljstava i podvala? Kako voljeti nekoga tko ti čini zlo, tko te ne podnosi, kako vratiti narušenu ljubav, povjerenje? Može li pojedinac ili društvo, mudrošću ovoga svijeta, naći rješenje za tako dramatična pitanja?

Teška pitanja. Koliko li među ljudima ima svađa i licemjerja. Što činiti? Smijemo li se osvećivati, povući se u digitalne i virtualne svjetove te se prestati životno družiti? Kako se postaviti? Čemu odgajati djecu? No, je li bolje živjeti u svađi, neredu, gajiti mržnju i osvetu ili djelovati u miru i poštovanju? Život u neprijateljstvu stvara napetosti, vanjske neugodnosti i unutarnji nemir. A zajedništvo? Teško je se nositi sa zavadom i zahlađenim odnosima. Međuljudski odnos je temeljna postavka zajedništva i opstanka. Govoreći o ljubavi Isus ljudskim odnosima daje novi smisao i pruža novu dimenziju. Jer, svađa bez oprosta i pomirbe otuđuje, produbljuje samoću i ruše se mostovi, a podižu se barikade i grade se nepremostivi zidovi, urušavaju se prijateljstva i svaki oblik uzajamnosti, razvode se brakovi i udaljuju obitelji i tako se stvara društvo nereda i očaja.

Možda možemo razumjeti da na zlo ne treba vraćati zlim, pa i to da svomu neprijatelju pomognem u nevolji, ali to još ne znači da neprijatelja ljubimo. Je li moguće voljeti nekoga tko me mrzi, tko ti želi propast i zlo, meni i mojoj obitelji i narodu? 

Sve to Isus zna i poučava svoje učenike. On ističe oblik bratske ljubavi, tj. činiti drugima ono što bismo htjeli da drugi nama učini. Tu se ne radi tek o osjećajima, već o djelima. Osjećajima se ne može zapovijedati, oni se javljaju sami od sebe i rasprše se. Određene društvene napetosti mogu se pravno i politički naizgled riješiti, ali ako nema oprosta zlo tinja i teško je graditi zajedništvo i budućnost. No, djela zavise o našoj volji. To znači da dobrim djelima možemo razoružati neprijatelja i učiniti ga prijateljem. Pitanje je želim li ili ne želim? Hm, zašto Isus uopće pokreće tako teška pitanja?

Isus se ne zanosi ljudskom lukavošću i kriterijima prolaznoga svijeta, on čovječanstvu očituje nebeskoga Oca, koji daje da sunce iziđe zlima i dobrima, da kiša pada jednima i drugima. On nije osvetoljubiv, nego milosrdni Otac, koji u jednoj ruci drži mene, a u drugoj moga progonitelja. Njegovo milosrđe nadilazi ljudsku logiku i mudrost svijeta.

Stari zavjet nije poznavao milosrđe, već osvetu: oko za oko, zub za zub. Isus to odbacuje i veli: Ne opirite se Zlomu! Kako to? To ne znači biti pasivan prema zlu, nego znači prekinuti krug nasilja, predložiti inicijative dobra, ljubavi i mira, koji iskorjenjuju mržnju i nasilje, koji salijeću svakoga čovjeka. Zlo ne ćemo pobijediti osvetom i opiranjem prema ljudskim mjerilima, nego ljubavlju, snagom i mudrošću Duha Svetoga. Mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom, reče sv. Pavao i zato je bitna vjera. Jer i najmanja zraka svjetla nadjačava najdublju tamu, mrvica ljubavi može pobijediti lavinu zla. Zato će vjernik reći: tvoja želja da mi učiniš zlo ne može biti veća od moje da te volim. To je Isusov poziv. Takvih primjera ima mnogo oko nas.

Zatim se Isus nadovezuje na zakone koji su tjerali ljude na prisilne radove: Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Zašto? Često dolazi do napetosti, tražimo krivca, osuđujemo jedni druge, nitko ne želi popustiti, jer svatko misli da je u pravu, nitko ne želi napraviti prvi korak, odnosno svatko čeka da onaj drugi prvi popusti, jer mislimo ako prvi priđemo da smo gubitnici. No, Isus naučava drukčije, naučava Očevu ljubav.

On veli, ako dobrovoljo pođeš još jednu milju, tvoj će neprijatelj biti iznenađen, upustit će se u razgovor, smirit će se i ne će ti više biti neprijatelj. Ako tako potičemo ljubav prema drugomu, tada će se u našoj duši dogoditi obrat: shvatit ćemo da su ljubav i opraštanje vrlina zrelih, velikih i duhovnih duša, koje se ne boje učiniti prvi korak. Isus želi reći: svojom ljubavlju razoružaj agresivnost drugoga, jer ako na agresivnost odgovoriš nasiljem, ona će biti još veća i ne će dobro završiti. To je Isusova bezgranična ljubav. Takvima želi svoje učenike, jer svijet se ne osvaja oružjem i osvetom, već ljubavlju i praštanjem. 

Isus upozorava učenike: ako ljubite one koji vas ljube ništa posebno ne činite, jer Isusova ljubav nikoga ne isključuje, štoviše, uključuje neprijatelje. Treba im pomoći da iziđu iz zla i dožive Božju ljubav. Kako? Kao Isus. Jer ovdje znanost, tehnika i kupovina ne pomažu. Nijekanjem Božje pomoći uspostavljaju se ljudska mjerila. Stoga, najprije treba pročistiti dušu i razum, a to ne ide bez ljubavi i bez Božje pomoći. 

Zato se velikodušna ljubav pretvara u molitvu: Molite za one koji vas progone. Isus nas poziva da molimo za ozdravljenje srca, jer često se neprijatelj skriva u srcu. Pitamo se: Zašto ljubiti, činiti dobro i moliti za one koji nas progone? Zato da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima. Samo takva ljubav preobražava ljudska srca, čisti savjesti i vraća mir. To je poslanje kršćana, jer vi ste Kristovi, reče sveti Pavao, a sve drugo je karneval. Ne možemo sve do kraja shvatiti, stoga nas ti Gospodine ojačaj da budemo znak tvoje ljubavi u svijetu. Amen.