Treća kroz godinu - A

Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi (Mt 4, 12-25)

U svakoj svetoj misi čitamo riječ Božju, ali papa je Franjo odlučio Treću nedjelju kroz godinu proglasiti Nedjeljom Božje riječi u želji da se obogati svako naše misno slavlje. Riječ Božja hrana je i lijek našim slabostima. Da bismo duhovno rasli pozvani smo nadahnjivati se na Božjoj riječi. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima veli da ga je Isus poslao navješćivati evanđelje. Isus i danas svakoga od nas poziva da s radošću navješćujemo njegovu Riječ, da joj služimo i od nje živimo.

Da bi neka tvrtka ili ustanova bila uspješna traži se da ima razrađenu: viziju, misiju i strategiju. Rekli bismo da je to uobičajena shema za uspješan društveni napredak. No, čovjek nije prepušten sam sebi, već Bog sa svakim od nas ima viziju, misiju i strategiju, samo je pitanje je li otkrivamo Božji naum u sebi. Prošle smo nedjelje čuli u evanđelju da Ivan ugleda Isusa i reče: Evo Jaganjca Božjega. A danas, Isus hodeći uz more, ugleda dva brata i kaže im: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi. Isus gleda i nas, poziva nas, jer želi ući u barku našega života, ploviti i hoditi s nama kroz more života.

Isus je obilazio Galileju, čuvši da je Ivan uhvaćen, povukao se iz Nazareta u Kafarnaum, grad pun problema, patnje, sukoba i poziva učenike da naviještaju kraljevstvo Božje. Tko je Isus i zašto naviješta Radosnu vijest? Prorok Izaija zapisa: Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku. Isus je to svjetlo u tami. Isus je svjetlo našim nogama, vođa i spasitelj u tami svijeta. Reče psalmist: Gospodin mi je svjetlost i spasenje. A, ima li danas pojedinaca i naroda što u tmini hode? Tko će im i kako pomoći, tko će im pokazati svjetlo života?

Da bismo im pomogli i mi smo pozvani progledati, raspršiti tamu, otpustiti kočnicu koja blokira naš pogled, našu volju da se uskladimo s Božjoj vizijom i misijom. Zato Isus počinje svoj nastup s pozivom na obraćenje: Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko! Sveta misa je mjesto susreta s Božjom riječi, s Isusom koji nam bistri pogled, došli smo da i nas ugleda i otvori nam oči da spoznamo Božju misiju i strategiju o sebi i Crkvi. Svake se nedjelje sabiremo uz Galilejsko more, gdje nas Bog poziva i skida mrenu sa srca, jer samo on može otvoriti oči duše, on liječi našu nevjeru i oslobađa nas od straha. Ako prihvaćamo njegovu Riječ i poziv postajemo nada i svjetlo onima koji su u tami.

Upravo su to učinili Petar i Andrija kada su na Isusov poziv ostavili mreže i pošli za njim. Nisu se vezali uz mreže, uz ribarska pregovaranja, ćakule, niti uz materijalne dobiti i kompromise. Ostavili su mreže i pošli za njim. Naslutili su Božju viziju, misiju, strategiju. Je li to rizik ili?

Zašto? Zato jer ih je Isus pozvao. U tomu pozivu ima nešto tajnovito, što ne možemo do kraja shvatiti. On su od ribarenja živjeli, a sada ostavljaju posao i idu. Kamo? Imaju li viziju, strategiju, misiju, projekte, fondove, banke? Jesu li sposobni? Hod s Isusom je hod vjere, ljubavi i nade, a ne kalkuliranja. Oni su shvatili da Isus ima viziju, misiju i cilj. Možda ni mi ne razumijemo svoju viziju i misiju, vjeru i Boga, možda sami sebe ne poznajemo, ne prihvaćamo i nedovoljno volimo. No, samo kada nas netko drugi ugleda, prepozna, kada otkrijemo da naši čini imaju utjecaja na druge, na budućnost, kada nam drugi da prostor i vrijeme, pomalo otkrivamo sebe i svoje sposobnosti.

Isus je ugledao Petra i Andriju, dao im je prostor duha, savjesti, otkrio im je slobodu, ponudio im je viziju, misiju, cilj Oca: slijediti Riječ, Isusa, živjeti u nadi, vjeri i ljubavi, hoditi kroz valove života prema vječnosti. Apostoli su u Božjoj riječi osjetili, prepoznali da im Isus nudi neizmjerno više nego more i ribe. Do tada su krpali mrže, rekao bih krpali su život loveći ribe, a sada im Isus nudi nešto novo, Isus ih poziva da u njegovo ime budu ribari ljudi. Nisu do kraja znali što to znači, ali su stekli sigurnost da Isus zna, da ih poziva, da ih vodi, da ih voli, da s njima izgrađuje Očevu strategiju. 

Isus ih je ugledao (vizija). On im svojim pogledom daje život, sigurnost, ljubav, privlači, vraća dostojanstvo, šalje ih (misija). Bez toga čovjek je stroj bez duše, tipka na tipkovnici, rob na daljinski upravljač, gubi se smisao Božje strategije. Ljudi kažu: ti moraš, a Isus kaže: ti možeš. Ljudi kažu baš me briga kako ti je, a Isus: Ne boj se, Ja sam s tobom. 

Dopustimo da nas Isus ugleda i pozove. Jer ako gledamo njegovi očima otkrit ćemo sebe i Boga, njegovu viziju o nama i smisao njegove misije, vidjet ćemo da i oko nas postoji poganska Galileja, Kafarnaum i ljudi potrebni Božjega pogleda i Božje riječi. Isus i danas obilazi svoju i našu Galileju (Crkvu) te nas poziva da ga izbliza slijedimo. Da ne bismo krparili na moru života, pozvani smo izvršiti svoju misiju: drugima biti svjetlo i radost u ovomu svijetu, druge ugledati i pozvati kao Isus učenike, ponuditi prostor u kojemu ćemo riječju Božjom razvijati i prenositi viziju čovjeka i misiju ljubavi, nade, vjere. To je put k obraćenju i samo ćemo tako ostvariti Božju strategiju, postići konačni cilj: kraljevstvo nebesko.

Da bismo to mogli, valja osluhnuti Isusovu viziju, misiju i cilj: Hajdete za mnom i bit ćete ribari ljudi. Slijedite me, otkrivat će te ljudima put do kraljevstva Božjega, donosit će te mir i radost srca. Naviještajte Božju riječ i tražite ljude, jer mnogi su izgubljeni i usamljeni, tražite ih kao zlato, jer Božje zlato je čovjek, on je Božja vizija, misija i strategija. Neka nam Božja riječ uvijek zrcali na umu i srcu, a ti Gospodine blagoslovi svoje ribare. Amen.