Druga kroz godinu - A
Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta (Iv 1, 29-34)
Ljudi su oduvijek bili znatiželjni, ali to nije krajnje upitno, već je pitanje iz kojeg izvora ili zbog kojega razloga hrane znatiželju. Hrane je onim što traže, što gledaju. Mnoga nam životna područja nisu poznata i mnogi žele već sada znati sve o svojoj budućnosti, pa posežu za raznim izvorima od horoskopa, magije, praznovjerja, joge, gatanja i vračanja te raznih vijesti, pa blogovi postaju bogovi, misleći da će time dobiti mir duše i zdravlje tijela. No, teško se mnogi od njih upuštaju otkrivati riječi i znakove koje Bog upućuje čovjeku. Mnogi se povlače, ostaju vjerski ravnodušni. Zašto?
Prorok Izaija otkriva Riječ kao lijek i naviješta Slugu Božjega, čije je poslanje: spas i svjetlost narodima. On će izvesti narod iz ropstva, čovjeka iz grijeha, iz patnji i sljepoće duha. Ivan, kao Božji glasnik, uočava temeljni problem ljudskoga roda: ranjenost grijehom. Da bi se čovjek vratio Bogu trebao je netko platiti neizmjernu cijenu za njegovo srce, koje je izmučeno zlom i grijehom. Jer grijeh zagađuje i cijedi čovjekovu dušu, stvara pomutnju i sljepoću, bol i patnju. Čovjek se pita kako to riješiti?
Odgovor daje Ivan ugledavši Isusa, uzviknuvši od radosti: Evo ga, to je Jaganjac Božji koji oduzima grijeh i liječi dušu. Kako ga je Ivan prepoznao? Nije ga spoznao sam od sebe, nego snagom Duha Svetoga: Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji. Ivan nas uvodi u dubine Isusova otajstva u koje možemo zaviriti samo vjerom.
Ivan ga je nazvao: Jaganjac Božji! Zašto? Prije Ivana Izraelci su znali da moraju iskupiti svoje grijehe. To su činili žrtvujući janjce u hramu misleći da će se tako otkupiti, a nisu shvatili da se moraju poniziti pred Bogom, opraštati, kajati se i dobrim djelima svjedočiti Božju ljubav. Najlakše je žrtvovati janje i misliti da si time sve riješio. Ali, rana grijeha je preduboka da bi je čovjek mogao zacijeliti žrtvovanjem životinja. Stoga je Bog odlučio izliječiti tu bol i poslao svoga Slugu da bude svjetlo naroda. Bog i danas traži nas, nudi nam se i želi nas izliječiti te nam se otkiva i približuje u Isusu.
Upravo je Ivan prepoznao Isusa koji dolazi kao Očevo Janje, ponizno, blago, sveto Janje koje se žrtvuje za grijehe svijeta na križu točno u podne, tj. u vrijeme kada se u jeruzalemskomu Hramu žrtvovalo janjce za Pashu. Isus se daruje iz ljubavi, a sve izvan sebedarja i ljubavi jest rana i bol, patnja i pakao. Ivan je to shvatio i zato bez zadrške, čvrsto i odvažno naviješta Jaganjca.
No, je li čovjek shvaća što je Bog učinio za nas žrtvujući svoga Jaganjca? A mi vjernici? Ivan nam prenosi svoje iskustvo i reče: Ja sam vidio i svjedočim. Zamislimo da smo mi Ivan Krstitelj, koga bismo vidjeli u Isusu? Što mi vidimo i koga svjedočimo? Vidimo ono što gledamo, odnosno vidimo ono što tražimo. Pitanje je kojim očima gledamo: svjetovnim ili Božjim?
Ivan je gledao očima Duha Božjega i zato je vidio Isusa. Ako ne budemo gledali Božjim očima, vidjeti ćemo samo nered u svijetu i živjeti u razočaranju ili interesu. Da bismo vidjeli istinu i ljubav te da bismo svjedočili Isusa kao Ivan, pozvani smo dopustiti da nas Bog zahvati pogledom svoga Duha i da gledamo njegovim očima. Dakle, nije dovoljno samo vidjeti, nego treba i svjedočiti, jer bez istinskih svjedoka svijetu manjka autentični stil života po evanđelju. Zato društvo postaje nedruštveno, kultura nekultura, čovjek postaje nehuman, jer im manjka nit evanđelja, jer se valja u grijehu.
Biti kršćanin znači svjedočiti toplinu Isusove ljubavi da se čovjek ne bi smrzavao u ledu grijeha. Stoga slavimo sveta otajstva, poglavito svetu misu, jer želimo uroniti u Božji pogled i Jaganjčevu žrtvu na oltaru, postati njegov pogled, istinski svjedoci.
Pozvani smo surađivati na Kristovu spasenju. Taj poziv jest naš kršćanski identitet, jer smo pozvani biti svjetlo i Božji Jaganjci drugima. Pozvani smo Božjom riječi taknuti srce bližnjih da se ne muče u ranama grijeha i da ne ostanu u tami zla, horoskopa, magije. Stoga, s vjerom u Božje milosrđe poklonimo se i kliknimo: Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta! Amen.
