Sveta obitelj - A
Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i bježi u Egipat (Mt 2,13-15. 19-23)
Nalazimo se u božićnom ozračju. Kako onda tako i danas vremena su potresna. Kako onda tako i danas treba nam Božjega Duha, razboritosti i poniznosti, kako u Crkvi tako i u društvu. Da ne bismo ostali u tami srca, da ne bi Crkva izgubila svoje proročko poslanje i povjerenje, da se društvo ne bi otuđilo, udaljilo od otajstva utjelovljenja i odčovječilo pozvani smo u Isusu prepoznati 'pukotinu' kroz koju dolazi svjetlo mira i spasa. Pozvani smo drugima prenositi radosno iskustvo Božića, reći da nismo izgubljeni i propali, jer, unatoč svim nejasnoćama, iza ljudske prolaznosti, muka i patnji stoji Bog ljubavi i dobrote, koji se očitovao u Isusu, Bog koji nas ne napušta. Božić nije samo dobar ručak već je privilegirani zadatak evangelizacije i zato svakodnevno treba otkrivati, naviještati i svjedočiti jezgru Božića. Gdje? Svagdje, a najprije u svomu srcu i svojoj obitelji, jer brak i obitelj odraz su Božjega zajedništva i ljubavi. U duhu božićnog otajstva svaka je osoba, brak i obitelj pozvani na svetost.
Oduvijek je u središtu društvenoga života bila obitelj, koja se po Božjoj volji temelji na braku između muškarca i žene, na poštovanju i ljubavi. Sirah opominje svoga sina da poštuje oca i majku, osobito ako klonu u starosti. No, evanđelje govori o mladoj obitelji, koja se našla u nevoljama, a koje proživljuje svaka obitelj u manjoj ili većoj mjeri. Crkva danas slavi Svetu obitelj! Može netko pomisliti ako je to Sveta obitelj da ona nema poteškoća, ali Isus čim je rođen odmah su ga zahvatile nevolje te su mu zaprijetili svjetski moćnici, i tako će mu biti cijeloga života.
Evanđelje svjedoči da je život Djeteta ugrožen i da ga njegovi roditelji štite prema Božjoj promisli. Herod je prvi u nizu od onih koji su htjeli ubiti Isusa, izbaciti ga iz obitelji i društva. Međutim, Bog ništa ne prepušta slučaju, pa po anđelu u snu javlja Josipu: Uzmi dijete i majku njegovu i bježi u Egipat. Bježali su u Egipat, zemlju u kojoj je robovao njegov narod pokazavši time solidarnost sa svojim narodom. Nakon Herodove smrti anđeo ponovo javlja Josipu: Uzmi dijete i majku njegovu i idi u Judeju. Ali, tamo je vladao Arhelaj, Herodov sin, pa su, bojeći se da će ih pogubiti, otišli u Nazaret. Rekli bismo kakva li stresa!
I danas se anđeo vraća i govori nama kao i Josipu: Uzmi dijete i njegovu majku. Koje dijete i majku? Isusa i Mariju. Uzmi ga, zašto?, jer je, nemoćno, život mu je ugrožen, žele ga pogubiti, ignorirati. Može se spasiti samo ako ga ti zaštitiš. Da, pozvani smo uzeti to Dijete, staviti ga u svoje srce, život i misli. Božić znači: uzeti sa sobom dijete, uzeti obitelj. Jer u Isusu uzimaš svoje dijete, svoj brak i obitelj, uzimaš svakoga čovjeka, osobito siromašna i nemoćna.
Što je Herod htio? U borbi za vlast i u strahu od djeteta bezumno je želio stvoriti društvo, brak i obitelj bez Isusa. Premda Herod danas nije živ, ipak se ne smijemo zavaravati, jer živ je njegov relativistički duh razmišljanja i djelovanja te vodeće svjetske strukture svim silama pokušavaju stvarati društvo bez kršćanskoga braka i obitelj, odnosno živjeti kao da Boga nema. Radi se o strategiji zla koje nastavlja djelovati u svijetu, koje zbog oholosti ne prestaje ugrožavati nemoćne i nedužne. Mnogi Herodi, koji ne poštuju život, zbog sebičnih interesa, uništavaju ga. Zar danas djeca ponekada nisu ugrožena nasiljem u obitelji (manjak ljubavi i vremena), u školi (krivi nauk), na ulici (žurba i bijeg), internetu (zbrka informacija), tv (dobit), lošim odgojem (manjak vjere i svjedoka). Danas ne prijeti tolika opasnost ubijanja djece kao u doba Heroda, ali je velika pogibelj da se, pod izlikom slobode i prava, u djeci ubija kršćanski duh, vjera i način života, da ne nauče birati dobro, odbaciti zlo, da su u njima iskrivi vrjednote, etika i moral. Stoga, roditelji, ne dopustite da u dušama i srcima vaše djece ubiju i izbace dijete Isusa i naruše sklad i smisao, toplinu i osmjeh. Što će ostati? Bojim se, samo Herod.
Zato nam se svakodnevno anđeo vraća i sa svom snagom poručuje: Uzmi dijete i njegovu majku, obitelj. Isus je ponekada ugrožen, tamo gdje bi trebao biti najsigurniji, u našemu srcu. Lako ga je, pod najezdom materijalizma, izbaciti iz srca, udaljiti ga iz svojih zabrinutosti. Josip je, u najtežim životnim trenutcima bio poslušan i stavio se u službu čuvara djeteta. Prihvatio je Božje povjerenje štititi dijete i majku. Danas prijete sofisticirane najezde. A mi, o čemu razmišljamo, što činimo?
Današnje su obitelji na mukama kako odgojiti i zaštiti djecu, upravo jer nije dovoljno zaštićen brak i obitelj, štoviše, rastrgani su. Društvo i kultura su pod tim vidom uskogrudni i obezglavljeni, uvukla se tama u njihov razum i srce, pa promiču ideološke konvencije koje osporavaju brak i obitelj umjesto da ih štite. Eto suvremenoga Heroda. Kako uspjeti u odgoju? Prije svega, poput nazaretske obitelji treba prihvatiti dijete kao Božji dar i biti njegovi čuvari, učiti ga Bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju. Josip nije gledao osobne interese, nije podlegao pritiscima moćnika, u poniznosti je prihvatio sve poteškoće, mučio se i vjerovao da ga Bog vodi. Uz dijete se stalno spominje majka i majčinsko poslanje od kojega zavisi život djeteta. Josip štiti dijete od vanjskih napada, a majka se brine za njegov rast.
Čemu nas želi poučiti sveta nazaretska obitelj? Prije svega, poručuje nam da je njezino središte Isus. Pokazuje nam da smo pozvani slušati Božji glas, uči nas kako u nevoljama biti strpljiv, voljeti i štiti brak i obitelj. Josip je poslušao i uzeo je sa sobom Mariju i dijete i postao je sudionik Božjega plana. Sve je riskirao za obitelj, a danas se često obitelj prodaje za sitne interese, i čemu se onda nadati?
Pozvani smo sa sobom uzeti Isusa, vratiti ga u naše domove i naučit ćemo hoditi putom istine i života, izbjeći herodovsko nasilje, biti suvremeni i hrabri, širiti vidike i naći svoj Egipat i Nazaret, svoje utočište. Sveta obitelj iz Nazareta poučava nas kako se otvoriti Božjoj volji, u suprotnom, opasnost je ostati poput Heroda zatvoren u svojoj sebičnosti.
To je shvatio sv. Pavao i poručuje svima, a osobito roditeljima: Zaodjenite se u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući… a povrh svega ljubav jer ona sve podnosi. Ako između oca i majke vlada ozračje ljubavi i opraštanja, poniznosti i molitve, obitelj postaje kao nazaretska. Stoga, neka nam sveta nazaretska obitelj bude nadahnuće mudroga života. Amen.
