Druga došašća - A
Isklijat će mladica iz panja Jišajeva (Mt 3,1-12)
Nekada se pitamo što nam je činiti u ovomu prolaznom i prevrtljivomu svijetu? Što uopće možemo učiniti, isplati li se pokušavati kršćanski živjeti? Pitanja nisu jednostavna, ali o njima treba razmišljati, istraživati ih, pokušati na njih odgovoriti, ne samo teoretski nego životno. O tim je pitanjima zborio Ivan, ali što je činio?
Ivan je shvatio da njegovo poslanje nije puka zabava, nego sredstvo u Božjim rukama po kojemu Bog odašilje svoju poruku čovječanstvu. Spoznavši istinu nije se bojao što će drugi reći, bio je spreman slobodno svjedočiti. Nema što izgubiti jer u Bogu sve ima, a bez Boga je kao pljeva koju treba spaliti. Ivan je bio glas koji je propovijedao Božju Riječ. Bio je jasan i glasan. Gdje? U pustinji. Odrekao se svih oblika zabave, inače bi ga sputavale, hranio se prirodnim vitaminima: divljim medom i skakavcima, nije se bojao salmonele, jer hranio se Istinom i upozoravao je na otrov duhovne viroze i korone, pa viče u pustinji: Obratite se! Što to znači?
Dok je govorio silan svijet je grnuo k njemu. Rekli bismo svi su ga lajkali, tražili po googlu. Što čini? Krstio ih je, a oni su ispovijedali grijehe. To je nešto novo. Da, Ivan je naviještao novost: Isusa Krista. A mi? Nije nastupao uvijeno ni dodvornički, nego je bio izravan, farizeje nedvojbeno naziva: leglo gujinje. Nije bio svirepi manipulator kao suvremeni gurui, on iskreno i ponizno kaže: Ja vas krstim vodom, ali onaj koji za mnom dolazi, nisam mu dostojan ni obuće nositi, on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ivan je ponizan i zato je primjer kako svjedočiti Isusa Krista.
Obratite se! Zašto Ivane? Zato jer se približilo kraljevstvo Božje! Dolazi Isus, nije dostojno dočekati ga u grijehu i ravnodušno, nego u miru i ljubavi. Dolazi s vijačom da vas pročisti. Stoga se preispitajte od čega živite: ljudskih laskanja ili Božje riječi, čime se hranite: tjelesno i duhovno, čije ste sredstvo: Božje ili svjetovno?
Nama se postavlja pitanje: mogu li ja u dvadeset i prvomu stoljeću biti kao Ivan? Gdje je moja pustinja u kojoj sam pozvan biti Božji glas: je li to moje srce, obitelj, posao, 'adventski trg', svratište, politika, učionica, ulica, sudnica, facebook? Imam li snage priznati i s ljubavlju viknuti: Obrati se, čisti se, pripravi put Isusu i bližnjima! Možda ćemo reći da smo obraćeni, ali ako zavirimo u svoju pustinju s lakoćom možemo prosuditi ima li u njoj neporavnatih putova, odnosno shvatit ćemo da je nužno trajno se obraćati i kako reče Ivan: poravnati staze.
Na tim stazama, postoje farizeji, leglo gujinje, koji niječu potrebu obraćenja, izokreću smisao Ivanovih riječi i djela te zamamno nude divlji med i podvaljuju odjeću od devine dlake. Vješto prekrivaju istinu o došašću i razvodnjuju Božić i tako se vraćaju u poganstvo, umjesto da hrle na Jordan, k Isusu. Ako vjernik nije budan brzo se bez kršćanske svijesti zanese i kao skakavac upada u podmetanje svjetovnosti, umjesto da u svojoj pustinji kao Ivan moli, posti, naviješta i da iziđe jači, sigurniji, vedriji. Zato, slijedeći Ivana, govorimo o posebnomu duhu obraćenja u kršćanskoj pripremi za Božić da ne bismo upali u zamku potrošnje i hedonizma, koji nam se nameću po trgovima i medijima, ulicama i raznim centrima.
Riječ Božja nas čisti, vodi, prosvjetljuje, jer obraćenje nije bezbolno, ono je zahtjevno, traži sakramentalnu 'vijaču' i duhovni neugasivi oganj. Zahtijeva odricanje od loših navika, promjenu mentaliteta, želi da u sebi i oko sebe stvorimo novi, sveti prostor i sveto vrijeme. Radi se o promjeni duha i srca te evanđeoskomu načinu promatranja svijeta. Obraćenje Bogu traje cijeli život, svakoga dana treba iznova zavapiti: Isuse dođi u pustinju moga srca jer tu ti želim poravnati staze. Imamo potrebu za kraljevstvom Božjim u sebi, jer Isus želi hoditi s nama u pustinji našega bića i želi da ga drugi po nama prepoznaju. Zato je ljubav ključ obraćenja. Pozvani smo odreći se grijeha, koji se gnijezde u nama u obliku sebičnosti, oholosti, nasilja, obzirnosti, ogovaranja, ravnodušnosti, da bismo potom započeli biti sebedarni, istinoljubivi, strpljivi, velikodušni, ponizni, čisti, jasni, iskreni i ustrajni.
Tako pripremamo put Gospodinu, pa će tada, kako reče Izaija, iz panja Jišajeva, iz naše nemoći, trulosti i slabosti, proklijati mladica, Isus Krist. Obraćenje nam treba da bismo mogli, kako reče sv. Pavao, Boga slaviti među pucima te kao Ivan biti svjedoci i poručiti svijetu: Obratite se, jer je blizu kraljevstvo Božje, odbacite kukolj, jer Isus dolazi skupiti žito u svoju žitnicu. Amen.
