Prva došašća - A

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi (Mt 24, 37-44)

Susret s Bogom događa se u svakodnevnomu životu. Svaki dan imamo mogućnost Bogu se obratiti i Boga slaviti. Zašto? Ako sebe, svoj prostor i vrijeme posvećujemo Bogu, postajemo duhovno svježi, trijezni, budni i osjetljivi na Božju riječ. Ako čovjek zanemari odnos s Bogom, onda se umrtvi, sklon je grijehu jer nema u sebi duha, svjetla ni snage koja ga pokreće.

Upravo nas na to upućuju današnja čitanja i vrijeme Došašća. To nije samo vrijeme priprave za Božić, već vrijeme životne budnosti na susret s Kristom kada ponovno dođe. Mi iščekujemo njegov drugi dolazak za koji treba biti spreman, jer ne znamo kada će doći. Isus veli: Bdijte jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. Poručuje nam da bdijemo svojim srcem i umom, da bdjenje postane naš stil, oblik života. Isus nas time ne plaši, nego tješi i poziva da čuvamo vjeru, nadu i ljubav. Nije ni bitno kada će doći, bitno je da budemo duhovno budni. Bilo bi loše pripremati se samo za Božić, pa kao djeca, misliti samo na božićnu jelku i darove, na vanjski ugođaj. Skinu se jelke i prošla budnost. Tako misle oni koji ne znaju što kršćani u Došašću iščekuju. Jer neki po trgovima zlorabe istinu i svetost Došašća, izokreću smisao Božića.

Zato Isus reče: Kao u dane Noine, tako će biti o dolasku Sina Čovječjega. Što je bilo u dane Noine? Dogodio se potop. Ali, Noa je gradio arku dok je vrijeme bilo lijepo i mnogi su mu se rugali. On se pokazao mudrijim od svojih suvremenika, jer je otkrivao znakove vremena i slijedio riječ Božju. Kada je potop naišao Noa i njegova obitelj bili su spašeni. Ostali ništa nisu ni slutili, provodili su se i gubili u svojim svakodnevnim brigama i potop ih je neočekivano odnio. U arku su, dakle, ušli samo oni koji su bili svjesni potopa. Tako će biti o Isusovu drugom dolasku, koji će se dogoditi iznenada, neočekivano za sve one koji su se uljuljali u iluziju ovozemaljske sigurnosti. U Isusovu arku – kraljevstvo pozvani su svi, a ući će oni koji se vjerom i životom opredijele za Isusa.

Isus nas upozorava da ne gubimo vrijeme na zemaljsku zabavu, nego da ga mudro izgrađujemo živeći svakodnevicu u vjeri. Poziva nas da bdijemo. No, ne možemo pobjeći od briga, ali opasnost je zaboraviti na Boga. Olako se dogodi da odgodimo molitvu, ispovijed, misu, misleći da za to ima vremena, to ću drugi put, pa se duhovno ulijenimo i Bog nam postane nebitan. A kada naiđe potop života, tražimo Boga, a hoće li biti kasno? 

Isus poziva da budemo budni, pripravni već sada, ne tek sutra, za tjedan dana, sada. Ne smijemo proigrati prigodu. Zašto? Jer tako će biti o drugomu Kristovu dolasku. Tko ne bude pripravan potopit će se u svojim grijesima. Pozvani smo uvijek bdjeti i biti budni, dok idemo ulicom, dok vozimo treba gledati da se ne dogodi sudar. Zato je bitno ozbiljno primiti Kristov poticaj da bdijemo, da se odlučno opredijelimo za vjeru, jer ako ne bdijemo nad svojim mislima, osjećajima, riječima, gestama, lako možemo povrijediti druge i nanijeti drugima duhovni i vjerski potop, a poslije nije lako to popravljati. Da ne bismo doživjeli potop, treba živjeti u sadašnjosti i na vrijeme graditi korablju, tj. na riječi Božjoj izgrađivati srce i dušu u kojoj će biti mjesta za Boga i bližnje. 

Potop se dogodio, zašto?, jer ništa nisu slutili. Nisu mislili na Boga. Živjeli su tako da svoj život nisu preispitivali kroz riječ Božju te mu se nisu otvarali. Bili su opušteni i raspušteni. Je li mi danas išta slutimo? Vrijeme adventa prepuno je reklama, trgovine, ponuda, igara i opasnost je da se izgubimo. Opasnost je da zaboravimo graditi korablju, tj. biti graditelji mira i Božjega kraljevstva. Da, slutimo li što se događa oko nas, u društvu, u školi, u poslu, u braku i obitelji, što se događa u mojoj duši, u mojoj korablji? Eto zašto je važno bdjeti, povući se u tišinu, u zornicu, molitvu, post, da ne bi naišao potop grijeha, smutnje, zanesenosti svijetom, pa je opasnost da samo računamo na računala, a da zaboravimo računati na Boga. Zato je došašće za vjernika blagoslov da se preispita, da se duhovno osvježi, osvijesti. Jer sv. Pavao reče: vrijeme je da se oda sna prenemo, tj. da živimo časno, odložimo djela tame, hodimo kao po danu, ne u pijankama i svađama, nego da se zaogrnimo Isusom Kristom.

Ako ne bismo slutili i zaogrnuli se Isusom Kristom, bili bismo kao u dane Noe, a Isus nam daje milost da spoznamo ljepotu njegova dolaska i zato vjernik ne živi u strahu, nego u radosti za susret s Isusom Kristom. Osluškujući Isusovo upozorenje: Bdijte – budite pripravni i mi s prorokom Izaijom kliknimo: Hajde Dome Jakovljev u Gospodnjoj hodi svjetlosti, hajde vjerniče, Crkvo, narode hodi u Božjoj svjetlosti, milosti i radosti. Amen.